Ivana Novoselec za Časopis "Banka" (siječanj 2011.)

Dok se u javnosti s nestrpljenjem čeka najava datuma ulaska Hrvatske u Europsku uniju, jedno je izvjesno: EU za nas već planira izdvojiti 2,2 milijarde eura iz iz proračuna za strukturne fondove za 2012. i 2013.

Što taj podatak znači? Prije svega, da se strukturni fondovi planiraju dugoročno, počevši od definiranja financijskog i pravnog okvira u europskim institucijama, do priprema u zemlji korisnici. Sredstva iz proračuna EU nemoguće je dodijeliti, a još manje potrošiti, ad hoc.

Sljedeća će godina, dakle, morati biti godina intenzivnih priprema za korištenje europskih fondova. Kako bi se država pripremila za strukturne fondove, ona u osnovi mora učiniti dvije stvari: definirati programe i strukture za njihovu provedbu i potaknuti pripremu konkretnih projekata, osobito onih infrastrukturnih, među potencijalnim korisnicima.

Hrvatska priprema 5 operativnih programa koji će se financirati iz strukturnih fondova: Promet, Zaštita okoliša i energetika, Regionalna konkurentnost, Razvoj ljudskih potencijala i Razvoj upravnih kapaciteta. Pripremaju ih resorna ministarstva nadležna za pojedine sektore u koordinaciji Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju EU fondova (SDURF-a). Programi u 2011. moraju biti završeni, budući da je njihova izrada jedno od mjerila u pregovorima za Poglavlje 22. – Regionalna politika, a prema sadašnjoj dinamici pregovora rok je lipanj 2011. Osim toga, svi projekti vrijednosti iznad 50 milijuna eura (odnosno 25 u području zaštite okoliša) moraju biti indikativno navedeni u samim programima, dakle, veći projekti koje se u ovom procesu ne identificira, neće se moći predlagati naknadno tijekom implementacije programa. Već zbog toga, važno je da taj proces bude transparentan i da se u njega uključe svi potencijalni korisnici i šira javnost. Potencijalni korisnici projekata (regionalne i lokalne vlasti, agencije i javna poduzeća, obrazovne institucije, poduzetničke institucije i dr.) do sada su se, međutim, imali prilike uključiti u proces samo kroz jednu konferenciju održanu za oko 200 ljudi u organizaciji SDURF-a 18. lipnja 2010.

U 2011. dakle, SDURF i nadležna ministarstva trebala bi raditi na podizanju svijesti među potencijalnim korisnicima o tome što zapravo strukturni fondovi znače Hrvatskoj, kako ih mislimo usmjeriti, tko će ih imati mogućnost koristiti i na koji način će se predlagati, birati i financirati razvojni projekti.

Proces komunikacije s potencijalnim korisnicima projekata i širom javnošću značajan je ne samo zbog potrebe da se prioriteti i modaliteti korištenja EU sredstava definiraju na transparentan način, nego i zbog toga što potencijalni korisnici moraju početi pripremati projekte, a vrijeme za pripremu već otkucava. Priprema projekata može trajati i do dvije godine, osobito kada se radi o većoj infrastrukturi za koju je nužno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, priprema tehničke dokumentacije i izrada studija izvedivosti. Stoga je pred županijama, gradovima i općinama i njihovim razvojnim agencijama, ali i ostalim potencijalnim korisnicima kao što su javna poduzeća, sveučilišta i veleučilišta, bolnice i škole, značajan zadatak pripreme projektne dokumentacije i planiranja vlastitih sredstava potrebnih za sufinanciranja i predfinanciranje projekata. Ako računamo s 2012. kao početkom provedbe programa, odluke o prioritetnim projektima treba donijeti u rekordnom roku, što prije angažirati stručnjake za pripremu tehničke i poslovne dokumentacije te planirati proračunska sredstava za 2012. u skladu s potrebama sufinanciranja projekata.

Važno je, naime, znati, da sredstva iz EU dolaze u zemlju korisnicu s «rokom trajanja». Za strukturne fondove važi pravilo n+2 ili n+3, po kojem država ima 2 ili 3 godine da po svim procedurama utroši sredstva (izabere projekte, sklopi ugovore s korisnicima, izvrši plaćanja za provedbu projekata) jer se ona inače vraćaju u proračun EU. Kako će Hrvatska kao nova članica vjerojatno imati fleksibilniji n+3 režim, sredstva alocirana u 2012. morat će se potrošiti na zrele projekte do 2015. godine. U prvim godinama korištenja fondova nove zemlje članice bilježile su niske stope apsorpcije sredstava (Poljska je u prvoj godini korištenja fondova, 2004., potrošila 18.52% sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj i samo  0.8 % iz Kohezijskog fonda, a Rumunjska je ukupno od svih sredstava koja je dobila iz strukturnih fondova u 2007., potrošila 32.7%). Ako želimo izvući pouku iz tuđih pogrešaka, već u prvoj godini korištenja fondova moramo imati niz kvalitetnih projekata spremnih za provođenje.

Bitno je, dakako, i da čitav sustav bude administrativno osposobljen za provedbu programa. Mislimo li od 2012. učinkovito koristiti strukturne fondove, ministarstva i druga tijela nadležna za provedbu programa moraju do kraja 2011. imati zaposlene i educirane stručne ljude spremne za rad na provedbi programa te jasno definirane pisane procedure za taj posao. Uz programe bi zato tijekom 2011. nadležna ministarstva i posrednička tijela morala pripremiti i dodatke programima kojima se definiraju operativni detalji provedbe, kao i opise sustava upravljanja i kontrole kojima se definiraju financijski elementi provedbe, a koje od zemalja korisnica zahtijeva Europska komisija.

2011. će, dakle, morati biti godina intenzivne komunikacije i koordinacije među svim sudionicima procesa korištenja strukturnih fondova, i neophodno je da priprema za te fondove u 2011. bude prioritet svim potencijalnim korisnicima i nadležnim državnim tijelima i agencijama. Jer, ako 2011. ne bude godina intenzivnih priprema, 2012. bi mogla postati godina propuštenih prilika.