Proces izrade strateških razvojnih programa vrlo je kompleksan i razlikuje se od sektora do sektora, kao i od institucije do institucije. No, ključna je pretpostavka dobrog planiranja razvoja i podloga za smislenu korištenje vlastitih i donatorskih izvora financiranja.

U osnovi, strateško planiranje podrazumijeva nekoliko ključnih elemenata:

• Analizu i uključivanje dionika (stakeholdera)
• Analizu situacije
• Vizioniranje
• Analizu potreba i SWOT analizu
• Definiranje strategije
• Operativno planiranje (uključujući i listu prioritetnih projekata – project pipeline, ako ih ima)

Proces zahtijeva angažman klijenata i institucija koje s njima surađuju i korisnika, pa konzultanti prvenstveno facilitiraju suradnju svih aktera i na osnovu njihovih potreba i u suradnji s njima izrađuju strateški dokument.

Županije i gradovi često imaju sektorske strategije koje nemaju dovoljno razrađene implementacijske mehanizme i/ili baze projekata, ili koje trebaju razradu kako bi bile bliže zahtjevima donatora. Razbor i u tom slučaju zajedno s njima provodi revizije tih dokumenata s obzirom na aktualne potrebe ili uočene nedostatke.